Nedeljna misao

Uzašašće je dovršenje Isusove proslave kao čovjeka. Kao Bog Isus je uvijek s Ocem u slavi. Sada je, nakon potpunog poniženja, potpuno proslavljen kao čovjek. I nas je poučio: Tko se ponizi bit će uzvišen, tko se uzvisi bit će ponižen. (Mt 23,12).

Sv. Stjepan, prvi mučenik, kad su ga kamenovali radi svjedočenja za ime Isusovo, uprije pogled u nebo i reče: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.“ (Dj 7,56). Kako o istom događaju piše u Djelima apostolskim, vidimo da ima onih koji zatiskuju uši da to ne bi čuli. Znamo da ima i onih koji sve čine kako bi spriječili da se o tome uopće govori. A mi koji smo povjerovali u Isusa i njegovo djelo spasenja radujemo se, jer sada znamo da imamo  vječnog POSREDNIKA između Boga i ljudi, da imamo ZAGOVORNIKA pred Bogom, da je Isus GLAVA CRKVE, da je On naš PREDVODNIK na putu k Ocu, da svojima DAJE DUHA SVETOGA i da svima pruža obilnu BOŽANSKU POMOĆ – koju nazivamo MILOST. Sve nam je to sigurna pomoć da i mi možemo postići taj jedini pravi cilj našeg životnog puta.

U svojoj molitvi (koju nam donosi današnje evanđelje) Isus i pred Ocem i pred ljudima otvoreno iznosi svoju želju: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja.“ (Iv 17,24). Ostaje samo pitanje, koliko i u nama živi ta želja. O tome, naime, dalje ovisi i naše zalaganje prema Isusovim uputama da se to i ostvari. U vremenu od Uzašašća pa do silaska Duha Svetoga Isusovi su učenici bili okupljeni zajedno s Marijom na molitvu u iščekivanju Dara Duha Svetoga kojega im je Isus obećao poslati. Činimo i mi to isto ovih dana – i u svojim obiteljima i u svojoj vjerskoj zajednici, kako bi u nama što više zaživjela ta želja, a onda i raspoloženje za suradnju s Isusom da se i njegova i naša želja na kraju svega ostvari – da i mi stignemo gdje je On.